Ručak je počeo!




.. reče glavni kuvar, nakon što je seo za sto.

Pre nego što počnem s kuvanjem, htedoh nešto da vas pitam. O bontonu za stolom i u životu uopšte. Na stranu viljuške, kašike, vinske i čašice za ljutu.. i da li levo, desno, iznad ili ispod. Priznajem, nisam baš sigurna da znam tačan raspored. 

Drugo me nešto interesuje. Da li se u vašoj kući i za vašim stolom, kad dođe do, danas nažalost, retkog zajedničkog obedovanja, do kraja ispoštuje životni bonton da svi za stolom sačekaju onu, onog ili ono što je sve to lepo pripremilo, postavilo, pre toga skuvalo, pa i nabavilo na pijaci ili u prodavnici. Da sačekaju i svi zajedno počnu sa obrokom. Ili vam ne smeta kad navale na do kraja neserviranu trpezu, k'o da su iz logora pušteni.. pa meze i bockaju kao u kafani, a konobar/ica može slobodno da radi i odradi svoj posao do kraja.. kad stigne.
Volela bih da čujem da se to ne radi naveliko.. da je to danas redak, primitivan običaj, i da se uzajamno poštovanje ogleda u svakodnevnim malim, a tako velikim stvarima, kao što je porodični ručak.
Interesuje me i da li ste decu usmerili da vode računa o tome. Da iz kućne trpezarije počnu da poštuju uloženi trud, vreme i ljubav. Ne mislim da će u školama to da nauče.
I sigurna sam da im njihovi budući partneri neće tolerisati tu nekulturu, jer im nisu ni mama, ni baba, ni tetka.

Ili ste možda i sami oni što ne haju za tuđi trud.
Zašto pobogu i gde ste to naučili?

Napišite mi svoje mišljenje i iskustva ako vas ne mrzi. Baš me interesuje.


* * *

Ja sam danas kuvala sa Nectar Tomatellom. Sećam se da sam nekada davno, prve svoje špagete začinila samo kečapom, i kakvo dobro otkriće je to bilo posle onog kiselog kupovnog paradajza iz plave tube, koji je moja baba koristila svaki put da malo ulepša ukus ćuftama.
Naravno, svoje sledeće špagete već sam unapredila pravim, finim sosom od mlevenog mesa, sa puno peršuna koji sam i tada kao i danas trpala u sva živa jela. Preko njega je neminovno "final touch" došao iz jedne crvene flaše. 

Mi smo porodično ljubitelji pizza, makarona i svih verzija italijanske kuhinje koja uključuje paste. Mislim, nismo se rodili takvi, da se razumemo. Nismo ni odrasli na toj hrani. Ali nas je tokom godina osvojila ukusima, mirisima i nekom svojom jednostavnošću. Šarmirala nas je. Eto, to je prava reč. 
Ali kad su moja deca poželela da naprave sebi sendviče samo s kečapom i origanom, morala su da dobiju po prstima. Pa čekaj, rekoh, može to i malo elegantnije, maštovitije i raznovrsnije.
Tako smo otkrili bruskete. Na hiljadu i jedan način, naravno.



Brusketi sa slaninom i Nectar Tomatellom 
(po izboru muža-slaninoljupca)



Potrebno je za 4-5 osoba:


10 tanjih kriški hleba (bajat je odličan)
100g kačkavalja
10 režnjeva (oko 50-100g) slanine koja nije previše suva
10 komada maslina
Nektar Tomatello (Ketchup Pizza)
origano, bosiljak, maslinovo ulje

Postupak pravljenja:

Uključiti rernu da se ugreje na 220 stepeni. 

U plehu, obloženom pek papirom, poređati kriške hleba.
Svaku krišku premazati kašikom Nektar Tomatella i posuti začinima.
Rasporediti zatim tanko rezani kačkavalj, kao i slaninu.
Na kraju, preko slanine, dodati po jednu maslinu.
Maslinovim uljem i sa još malo začina odozgore začiniti svaku brusketu.

Peku se najviše 10 minuta na 220 stepeni, a jedu dok su tople i krckave.. mislim, odmah čim stignu iz rerne na sto.. Mi to barem tako.. :)






O ovim taljatelama pored, u nekom narednom postu. Za sad mogu samo da vam kažem da se prave još brže od brusketa i da su bile mnogo dobre. 
A ja sam ovih dana posebno inspirisana Italijom, pa mi se sve to tako lepo uklapa. 






Comments

  1. Subotom i nedjeljom kada imamo vremena obavezn o jedemo zajedno i da čekam da kuhar sjedne za stol.

    ReplyDelete
    Replies
    1. E, pa to baš volim da čujem. Drago mi je i hvala na komentaru. Pozdrav:)

      Delete
  2. Moja deca, sad odrasli ljudi, uvek čekaju da mama sedne za stolom, jer ja samm naravno zadnja, i onda se može početi sa ručkom..dok kad su nam pojedini prijatelji na ručku, ne čekaju da domaćica sedne već navale ( ovo pričam za muški deo ) ali iskreno rečeno, prestalo je to da mi smeta.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Bravo za decu. Vaspitani, nema šta.. Hvala Zoko:*

      Delete
  3. Mi se porodično uvek sačekamo do punog broja, ali kad imamo goste ja nekako volim kad se oni ko galebovi ustreme na tanjire...to mi je potvrda da je ručak ispao baš kako treba - neodoljivo :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ok je u tim situacijama s gostima. I ja volim da odšacujem malo sa strane je l sve ok;)

      Delete

Post a Comment

Popular Posts